Krunska pisma (4 – Agamben, 26. februara)

Giorgio Agamben:

 

Izvanredno stanje izazvano nemotiviranim hitnim slučajem

 

Sučeljeni s frenetičnim, neracionalnim i potpuno nemotiviranim hitnim mjerama zbog navodne epidemije prouzrokovane korona virusom, valja krenuti od izjave CNR-a [Consiglio Nationale delle Ricerce, Nacionalni istraživački savjet] prema kojima “u Italiji ne postoji epidemija Sars-CoV2″.

I ne samo to. U svakom slučaju ”infekcija, prema danas dostupnim epidemiološkim podacima, zasnovanim na desetinama tisuća slučajeva, izaziva blage/umjerene simptome (vrsta gripe) u 80-90% slučajeva. U 10-15%  slučajeva može se razviti upala pluća, čiji je tijek, međutim, kod apsolutne većine dobroćudan. Procjenjuje se da samo 4% pacijenata zahtijeva hospitalizaciju na intenzivnoj terapiji.”

Ako je to stvarna situacija, zašto mediji i vlasti nastoje širiti atmosferu panike, zazivajući pravo pravcato izvanredno stanje, s ozbiljnim ograničenjem kretanja i obustavom normalnog funkcioniranja životnih i radnih uvjeta u čitavim regijama?

Dva činitelja mogu pripomoći objašnjenju takva neproporcionalnog ponašanja.

Prije svega, još se jednom očituje rastuća tendencija prema upotrebi izvanrednog stanja kao normalne paradigme vlasti. Zakonska uredba koju je vlada odmah prihvatila “zbog higijene i javne sigurnosti” zapravo rezultira pravom pravcatom militarizacijom ”općina i područja u kojima rezultira pozitivnom barem jedna osoba za koju se ne poznaje izvor prijenosa ili u kojima imamo barem jedan slučaj koji nije povezan s osobom koja dolazi s područja koje je već zahvaćeno virusom”.

Takva neprecizna i neodređena formula dopustit će brzo širenje izvanrednog stanja na sve regije, budući da je gotovo nemoguće da se drugi slučajevi ne potvrde negdje drugdje.

Razmatraju se zabrinjavajuća ograničenja slobode predviđena uredbom:

1. zabrana napuštanja zahvaćene općine ili područja svim osobama u općini ili području;
2. zabrana pristupa općini ili zahvaćenom području;
3. suspenzija manifestacija ili inicijativa ma koje prirode, događaja i svih oblika okupljanja na javnom ili privatnom mjestu, uključujući one kulturne, rekreacijske, sportske i vjerske prirode, čak i ako se održavaju na zatvorenim mjestima otvorenima za javnost;
4. suspenzija rada dječjih vrtića i škola svih stupnjeva i na svim razinama, kao i pohađanja školskih i visokoškolskih aktivnosti, osim obrazovnih aktivnosti na daljinu;
5. suspenzija otvorenosti za javnost muzeja i drugih kulturnih ustanova i mjesta navedenih u članku 101. kodeksa kulturne baštine i krajolika, u skladu sa zakonskom uredbom od 22. siječnja 2004. br. 42. kao i važenja regulatornih odredbi o slobodnom i besplatnom pristupu tim institucijama i mjestima;
6. suspenzija svih školskih izleta, kako unutar nacionalnog teritorija tako i u inozemstvo;
7. suspenzija postupaka u slučaju insolventnosti i djelatnosti javnih službi, ne dovodeći u pitanje pružanje osnovnih i javnih komunalnih usluga;
8. primjena karantenske mjere uz aktivni nadzor za pojedince koji su bili u bliskim kontaktima s potvrđenim slučajevima raširene zarazne bolesti.
Pada u oči nerazmjer u odnosu na ono što je, prema CNR-u, normalna gripa, ne mnogo različita od one koja se ponavlja svake godine.

Moglo bi se reći da nakon što se terorizam iscrpio kao uzrok izvanrednih mjera, izum epidemije može pružiti idealan povod za njihovo širenje izvan svih granica.

Drugi činitelj, ne manje uznemirujući, jest stanje straha koje se posljednjih godina očito raširilo u svijest pojedinaca i koje se prevodi u pravu potrebu za stanjima kolektivne panike, kojima epidemija još jednom pruža idealan izgovor.

Na taj se način, u perverznom začaranom krugu, ograničavanje slobode što je nameću vlade prihvaća u ime želje za sigurnošću koju su izazvale same vlade koje sada interveniraju kako bi je zadovoljile.

 

(Giorgio Agamben, Lo stato d’eccezione provocato da un emergenza, Il Manifesto, 26. 2. 2010.)

Preveo Mario Kopić